pred nekoliko mjeseci, jedne me noći dočekala u sobi. spavala je, i ja sam tiho ušetala na prstima u bojazni da ju ne probudim

duga plava kosa, brz hod i visoko tijelo

iako je rekla suprotno, nikad ne bih mogla reći da je slaba

bila je zapravo, puna energije za neki posložen, meni se katkad činilo-nedohvatljiv, život

soba u kojoj smo živjele je bila puna nje...prva osoba koja je unijela tako lak dah svakodnevice u plavu sobu... to što sam ga zatrla ili odbila uočiti, kasnije je bio moj

samo moj, vrlo specifičan problem...

nismo mnogo pričale... ono što znam, vidjela me jednom gotovo na odronu

ipak vjerujem da, iako smo šutjele, a živjele zajedno, vidjela je i mnogo više od onog što sam svjesno pokazala

nekad bih izgledala čudakom pred njom...uvijek povučena, odsutna u svom svijetu iz kojeg kao da me teško bilo pozvati

s trzajima, buđenjima po noći ili nekim neobičnim izbivanjima

nije komentirala

ipak, nakon sveg tog vremena kada bi tišina već bila toliko neugodna, da je svaki hroptaj u rano proljeće mogao ječati našom sobom, nakon svega, baš danas mi se činilo da i nismo takvi stranci

imala je obranu diplomskog i ne mogu vjerovati kako je ovaj čudak ipak uspio zakoračiti u nečiji svijet

upoznala sam joj cijelu užu obitelj i prijateljice, čak i profesore i vidjela mjesto u koje se zaljubila studirajući ga

stol prepun domaćih proizvoda na kojima sam joj cijele godine zavidjela jer sam znala kada ide kući, ide u jedan poseban mir plodnosti i prirode... slavlje, i iskren poljubac u obraz

čestitke na svim godinama rada i truda, pa čak i naziranje suze u licu vidjevši kako djevojka postaje žena

bila je draga i mislim da se rastajemo kao ljudi... poznavajući ono što nam je važno, razumijevajući i sve one neke tihe čemere koje nam prolaze po licu, vidljive iako ih nekad i sami skrivamo

čestitke draga cimo... najviše ću zapamtiti rupice kad se nasmiješ i narukvice što ti plešu po tankim rukama kad tako živo gestikuliraš... kad se boriš i ideš nepokolebljivo, a sretno kroz život ;)

mogu ti samo zaželiti da ostane tako... a da on ne bude baš preneumoljiv svojim preprekama...taman onoliko koliko je potrebno da iz tebe izvuče najbolje :)