|
dez demons
|
O blogubila sam nuclearna, pa samo ana, pa libertin. pa desdemona, pa neke izvedenice. pisala sam na 9 blogova, po računima iz kafića, knjigama, papirićima, kartonima. pisala sam oduvijek i posvuda. doduše... rijetko kojoj priči našla sam završetak i rijetko koji stih smjestila u sonet. malo sam knjiga pročitala do kraja, i uopće puno toga otpočela, malo završila. vrzmala se između manije i deprNedavno napisanoLinkovi:
gdje još pišem: Arhiva
|
sub - 03.11.2007...Lijeno se vučem uskom sobom žutih i ružičastih zidova pažljivo birajući glazbu Znam ako zaigra sitnije mogla bi me ponijeti euforija a za dosizanje svog plafona- prerano je Jer koliko je moguće trebalo bi ostati u formi normalnosti ili neke srednje struje života Držati puls kako bi bio dovoljno brz za snove i dovoljno spor za stvarnost Da se inatim, prepirem ili zazivam božju pravdu- više nije potrebno navodno to postaje stvar odrastanja ne sluti ni na dobro ili loše ne sluti se uopće…samo, događa se // i mogli bismo crnim šeširom dražiti vjetar noći cigaretom mrak a suknjom sitne vezove ornamenta tek tako… da se malo zakuri u podnožju zgrčene duše ;)
ana 3. studeni 2007 10:15:00
5 Comments:
SUPER POST SVRATI I NA MOJ I OSTAVI KOMENTS ZOVE SE ljubav na prvi pogled...?!
Opusti malo zgrčenu dušu, Ženo balkanska! Pusa! ;)))
:) tek tako, za zabavu...
Ma bravo. Just do me one favour. Please change font color to something more visible on this background.
Writting is, as allvays, A+
Man would have to be a stone in order to avoid being touched by emotions in your poetry.
P.S. Thanks for the birthday greeting ;)
sredit ćemo nešto već oko fonta, uskoro se mijenja i cijeli dizajn... A+ uzvraćam ali i za besprijekoran engleski... a čestitka... ma sve sam u njoj rekla ;)
|