Ponedjeljak, opet. Kiša- opet. Bol u rukama i grč u ramenima- opet.

Već bi život mogao i postati navika da mu glava s kojom ajde nekako probijam koridore dozvoli.

Ali neće vragulja.

Opet jedno od onih buđenja koje kao da mi ne pripada. a događa se svako toliko gdje god se našla. buđenje koje kao i bolje da se nije dogodilo u danu koji kao da i nije moj. a taj svoj još čekam.

a danas prošla me hunjavica neke sapunice. zamisliš da se oko tebe događa toliko toga, a ti zaštićena biljka koju su neki dobronamjerni ljudi polegli u kinderbet sa dovoljno visokim, zatamnjenim i punim pregradama. pa gledaš svijet samo preko sjena što se katkad, uz dobro osvijetljenje i natuknice od riječi, zaigraju na plafonu. ti zaključuješ što bi to sve moglo biti. ipak, ne provaljuješ pregradu jer za spoznaje koje ti same ne žele doći, nemaš snage.

oči su mi nabubrile. kao grah ostaviš da odstoji u vodi. tako i oči u suzama.

nije dobro plakati. pa se dogovaram sa sobom da to i ne činim, imala ili ne imala razloga... često ne imala (pod uvjetom da se diskvalificiraju oni razlozi nastali kao konkluzija mog sasvim specifičnog silogizma)

dogovorila sam se s cimericom da ćemo od svih psihičkih poremećaja odabrati maniju. ako se i depresija potkrade to neka bude čisto kao kad se glad potkrade gurmanu. neka, znat će bolje uživati.

s tim u skladu

ok...a sad ozbiljno. nakon kiše dolazi sunce, a nekad i za vrijeme. da je ljeto uživala bih. svjetlucava kiša bi padala, sunce bi sijalo, a ja bih u ljetnoj haljinici bosih stopala osvajala livadu. no, nije ljeto, ja nemam ljetnu haljinicu, stopala su mi ionako i pokrivena prehladna, u gradu nema ni blizu livade.

daklem, ako hoću kišu i neko zubato sunce gledati u suživotu u pogledu na metropolu, stvar je samo snage i onoga što uistinu cijeniš kao bitno.

a bitno je to da mi je stalo i da volim zavoljeti i voljeti... i svega se drugog čovjek može odreći. dan po dan razviti neke nove snage u sebi i susresti se sa životom u kojeg vjeruješ, iako je poprilično drugačiji od slike o njemu koju imaš u glavi.

uživajte u ovom ponedjeljku...takav je- kakav je... ali vaš je :)