pred nekoliko mjeseci, jedne me noći dočekala u sobi. spavala je, i ja sam tiho ušetala na prstima u bojazni da ju ne probudim

duga plava kosa, brz hod i visoko tijelo

iako je rekla suprotno, nikad ne bih mogla reći da je slaba

bila je zapravo, puna energije za neki posložen, meni se katkad činilo-nedohvatljiv, život

soba u kojoj smo živjele je bila puna nje...prva osoba koja je unijela tako lak dah svakodnevice u plavu sobu... to što sam ga zatrla ili odbila uočiti, kasnije je bio moj

samo moj, vrlo specifičan problem...

nismo mnogo pričale... ono što znam, vidjela me jednom gotovo na odronu

ipak vjerujem da, iako smo šutjele, a živjele zajedno, vidjela je i mnogo više od onog što sam svjesno pokazala

nekad bih izgledala čudakom pred njom...uvijek povučena, odsutna u svom svijetu iz kojeg kao da me teško bilo pozvati

s trzajima, buđenjima po noći ili nekim neobičnim izbivanjima

nije komentirala

ipak, nakon sveg tog vremena kada bi tišina već bila toliko neugodna, da je svaki hroptaj u rano proljeće mogao ječati našom sobom, nakon svega, baš danas mi se činilo da i nismo takvi stranci

imala je obranu diplomskog i ne mogu vjerovati kako je ovaj čudak ipak uspio zakoračiti u nečiji svijet

upoznala sam joj cijelu užu obitelj i prijateljice, čak i profesore i vidjela mjesto u koje se zaljubila studirajući ga

stol prepun domaćih proizvoda na kojima sam joj cijele godine zavidjela jer sam znala kada ide kući, ide u jedan poseban mir plodnosti i prirode... slavlje, i iskren poljubac u obraz

čestitke na svim godinama rada i truda, pa čak i naziranje suze u licu vidjevši kako djevojka postaje žena

bila je draga i mislim da se rastajemo kao ljudi... poznavajući ono što nam je važno, razumijevajući i sve one neke tihe čemere koje nam prolaze po licu, vidljive iako ih nekad i sami skrivamo

čestitke draga cimo... najviše ću zapamtiti rupice kad se nasmiješ i narukvice što ti plešu po tankim rukama kad tako živo gestikuliraš... kad se boriš i ideš nepokolebljivo, a sretno kroz život ;)

mogu ti samo zaželiti da ostane tako... a da on ne bude baš preneumoljiv svojim preprekama...taman onoliko koliko je potrebno da iz tebe izvuče najbolje :)

potrošila sam riječi... velike riječi , izgovore i opravdanja

obećanja i spoznaje

velikim riječima to se dogodi kad postanu prevelik zalogaj za srce koje nije čisto i glavu koja nije smirena

sada nijemo šutim od ranog jutra uz svijetlo svijeće

osjećajući tek misao da

ništa što sam doživjela od prvog puta kad sam otišla, nije vrijedno jedne tvoje neprospavane noći

i da mogu... mijenjam sve za makar jedan trenutak tvog mira

imam još samo ovu želju:

Pa mi svitli - da znan di ću za života okrenit glavu.

                 ispuni mi ju, molim te

jučer sam padala suviše nisko sve dok u jednom trenutku, samo kat ispod, se opet nije odigravala poznata obiteljska drama

nisam znala što učiniti, bespomoćno sam gledala kako namještaj leti, sve se ruši u teškom osjećaju slabosti i nepravde

i u cijeloj priči, i ja sam bila ruševina. tada sam sebi rekla: Stani! prestani i diši... i živi nekako. najbolje što znaš

situacija se smirila, dočekali smo neko novo jutro nadajući se da će biti bolje od jučerašnjeg. daleko sam od toga da budem entuzijastična, što možda više ni ne želim biti. ipak, voljela bih se nasmijati

našle smo se na livadi i provele nedjelju zavaljene u travu

jedna u rozoj, druga u plavoj haljini

S nemarnim  kovrčama rasutim  po licu

uz narodnjake iz otvorenog automobila i dvije litre piva  i spritea

često smo imale neobične načine sanjarenja

i ovo je bio jedan od njih

smijale smo se iz cijele duše sitnicama

gledajući kako se sunce lomi kroz uigranu krošnju

razgovarajući o životu i svim njegovim izazovima

o ljubavi, o sebi

o onom što smo bile, što jesmo i uz potihu bojazan što ćemo tek postati

bojazan, ali i radost u glasu pred predstojećim izazovima

dala sam si pravo da se nasmijem. da čak i uživam hraneći se ljepotom

i, dok umorom, ovaj put fizičkim, ispraćam ovu sunčanu nedjelju,

pravo da odem u sutrašnji dan smirenija, smislenija i hrabrija

laka vam noć :)